U danasnjem vremenu sve veci dio ljudi okrece se prirodnoj medicini i posebna paznja se posvecuje dijelovima biljaka koji su dugo bili zanemareni. Jedan od zanimljivih primjera jeste list smokve. Plodovi smokve poznati su kao hranjiva namirnica medjutim list ove mediteranske biljke također se tradicionalno koristi za pripremu različitih napitaka. Posebno se izdvaja čaj od lista smokve, koji se priprema jednostavno, a prepoznatljiv je po blagoj biljnoj aromi.
U tradicionalnoj upotrebi listu smokve pripisuju se različita svojstva, naročito kada je riječ o metabolizmu šećera i masnoća. Medjutim jako bitno je napraviti razliku između tradicionalne primjene i medicinski potvrđenih učinaka. Čaj od lista smokve ne smijete posmatrati kao zamjenu za terapiju, posebno kod osoba koje imaju dijabetes ili koriste lijekove za regulaciju šećera u krvi.
Jedan od razloga zbog kojih je ovaj napitak privukao pažnju jeste njegovo moguće djelovanje na nivo glukoze. Pojedina istraživanja ispitivala su utjecaj preparata od lista smokve na metabolizam šećera i osjetljivost na inzulin. Rezultati su zanimljivi, ali nisu dovoljni da bi se čaj mogao predstavljati kao prirodna zamjena za inzulin ili standardno liječenje dijabetesa.
Upravo zbog toga izraz „prirodni inzulin“, koji se ponekad koristi u popularnim tekstovima, treba shvatiti samo kao slikovit naziv, a ne kao dokaz da napitak može zamijeniti inzulin. Osobe koje koriste terapiju za dijabetes trebaju biti naročito oprezne jer kombinovanje različitih sredstava koja mogu utjecati na šećer u krvi potencijalno može dovesti do preniskih vrijednosti glukoze.
Osim mogućeg utjecaja na šećer, list smokve proučavan je i u kontekstu masnoća u krvi. Posebna pažnja posvećuje se trigliceridima, čije povišene vrijednosti mogu biti povezane s povećanim kardiovaskularnim rizikom. Međutim, ni u ovom slučaju čaj ne treba predstavljati kao samostalni lijek. Zdrava ishrana, fizička aktivnost, kontrola tjelesne težine i terapija koju propiše ljekar ostaju temelj brige o zdravlju srca i krvnih sudova.
Za pripremu čaja nije potrebno mnogo sastojaka. Osnovni recept može se napraviti od samo dvije namirnice:
– 1 litar vode
– 2 supene zlice osušenog lista smokve
Ako se koriste svježi listovi, potrebno ih je prethodno pravilno osušiti. Najbolje ih je rasporediti na čistom i suhom mjestu zaštićenom od direktnog sunca, uz dovoljno zraka kako bi se smanjila mogućnost zadržavanja vlage. Kada se potpuno osuše, mogu se usitniti i čuvati u čistoj, dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na tamnom i suhom mjestu.
Sam postupak pripreme prilično je jednostavan. Najprije se u odgovarajuću posudu sipa jedan litar vode i dovede do ključanja. Nakon toga dodaju se dvije supene kašike osušenih listova smokve. Smjesu treba kuhati približno petnaest minuta na umjerenoj temperaturi. Tokom kuhanja dio vode će ispariti, a biljni sastojci će prijeći u tečnost.
Kada je kuhanje završeno, napitak treba procijediti kako bi se uklonili komadići lista. Čaj se može piti dok je topao, ali ga je moguće ostaviti i da se ohladi. Za dodatnu aromu mogu se koristiti sastojci poput đumbira ili malo naribane kore narandže. Med se također može dodati zbog ukusa, ali osobe koje kontrolišu unos šećera trebaju imati na umu da med također sadrži jednostavne šećere.
Važno je obratiti pažnju i na moguće neželjene reakcije. Prirodno porijeklo ne znači automatski da je neki pripravak bez rizika. Kod osjetljivih osoba kontakt s biljkom može izazvati alergijsku reakciju. Poseban oprez potreban je osobama koje su ranije imale reakcije na biljke iz srodnih grupa ili na lateks.
Čaj od lista smokve može imati i blago laksativno djelovanje, pa veće količine mogu kod nekih ljudi izazvati probavne tegobe. Zbog toga je razumno početi s umjerenom količinom i obratiti pažnju na reakciju organizma.
Posebno važan savjet odnosi se na osobe koje koriste lijekove za dijabetes. Prije uvođenja čaja od lista smokve u svakodnevnu rutinu trebalo bi razgovarati s ljekarom ili farmaceutom. Ako se napitak kombinuje s terapijom koja snižava glukozu, potrebno je pratiti vrijednosti šećera i ne mijenjati propisanu terapiju na vlastitu ruku.
