Iako je opšte poznata činjenica da krajem marta svaka godine dolazi do pomijeranja sata tj prelati se sa zimskog na ljetno računajanje vremena još uvijek ta promijena izaziva dozu nedoumice. Ove godine nedoumicu je stvorila činjenica da če prelazak nastupi 29. marta dok je prošle godine to bio 30 mart. Iako je drugi dan praksa se nije promijenila i sat se pomijera unaprijed posljednje nedjelje u martu.
Iako taj jedan dan promijene može stvoriti utisak velike promijene u suštini je riječ o kalendarskom rasporedu koji zavisi od toga kako koji dan pada u sedmici. Ova promijena vraćanja sata uanpriejd i unazad ima već dugu historiju i omogućena je upravo zbog toga da se bolje iskoristi dnevna svijetlost. Forma pomijeranja sata je jednostavna tokom proljeća i ljeta dani su duži, pa se pomjeranjem sata unaprijed omogućava da ljudi duže koriste prirodno svjetlo u večernjim satima. Na taj način smanjuje se potreba za vještačkom rasvjetom, što je u prošlosti donosilo primjetne uštede električne energije. Posebno u periodu industrijskog razvoja, kada su fabrike i domaćinstva trošili velike količine energije, ova mjera imala je ekonomski smisao.
Analazie koje su se vršile tokom prošlog vijeka pokazale su da prelatak sa zimskog na ljetno računanje vremen može smanjiti potrošnju električne energije za 1% u toku jednog dana. U tadašnjim okolnostima, to je predstavljalo značajnu uštedu na nacionalnom nivou. Međutim, savremeno društvo se u velikoj mjeri promijenilo. Danas koristimo energetski efikasniju rasvjetu, poput LED sijalica, a mnogi uređaji imaju znatno manju potrošnju nego ranije. Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li su benefiti ove prakse i dalje opravdani.
Iako se u Europi vodi rasprava o mogućem ukidanju sezonskog pomijeranja sara Europska unija razmatra različite opcije uključujuvi trajno zadržavanje jednog od ova dva računanja vremena. Ova tema izazvala je podijeljena mišljenja među državama članicama, jer svaka zemlja procjenjuje koristi i nedostatke u skladu sa svojim geografskim položajem, ekonomijom i navikama stanovništva. Iako konačna odluka još uvijek nije donijeta, jasno je da se pitanje opravdanosti pomjeranja sata više ne posmatra isključivo kroz prizmu štednje energije.
Osim ekonomskih aspekata, važno je sagledati i uticaj na zdravlje ljudi. Iako se kazaljke pomjeraju za samo jedan sat, organizam reaguje na tu promjenu. Ljudsko tijelo funkcioniše prema unutrašnjem biološkom satu, koji reguliše cikluse spavanja i budnosti. Kada se ritam naglo poremeti, čak i minimalno, mogu se javiti različite tegobe. Psoebno su osjetljive određene grupe stanovništva kao što su djeca i starije osobe.
Djeca većinom imaju ustaljen ritam spavanja pa pomijeranje sata iz teže pada jer njihov organizam sporije usklađuje novi raspored. Starije osobe, čiji je san već često narušen, takođe mogu primijetiti izraženije smetnje. Stručnjaci ističu da je tijelu obično potrebno nekoliko dana da se prilagodi novom vremenskom režimu, ali kod nekih ljudi proces može trajati i duže.
Zaključno, prelazak na ljetno računanje vremena predstavlja praksu koja je nastala iz ekonomskih razloga i potrebe za korištenje dnevne svijetlosti što jemoguće više.
