Ova plućna infekcija se razlikuje od strandarne upale pluća jer ima mnogo blaže simptome pa iz tog razloga ljudi nastavljaju obavljati svoje svakodnevne obaveze bez imalo agovještaja da boluju od atipične ili hodajuće upalee pluća. Ovaj oblik upale pluća često prolazi neprepoznat i neadekvatno tretiran, jer simptomi ne izazivaju odmah jasan osjećaj bolesti. Tako je i nastao naziv “hodajuća” upala pluća, jer oboljeli i dalje obavljaju svakodnevne zadatke uprkos tome što su zapravo bolesni. Ova upala pluća se prenosi vrlo lako i iz tog razloa ima mnogo zaraženi. Može se prenijet kihnajem kašljem pa čak i veoma bliskom razgovorom. Upravo iz ovog razloga se vrlo lako zaraze djeca, kolege u zajedničkim kancelarijama itd.
Iako simptomi hodajuće upale pluća obično nisu teški, oni mogu trajati i do nekoliko tjedana. Neki od najčešćih simptoma koje treba pratiti uključuju:
Suhi kašalj koji se postupno pojačava i postaje sve uporniji, Blaga do umjerena groznica koja može biti praćena osjećajem hladnoće ili zimice, Osobe mogu osjećati umor, slabost i nedostatak energije, što im ometa obavljanje svakodnevnih zadataka, Nelagodnost u grlu ili osjećaj grebanja, naročito prilikom gutanja, Blaga bol ili nelagoda pri disanju, Povremene glavobolje koje mogu biti praćene osjećajem vrtoglavice. Uz ove simptome, neki ljudi mogu također primijetiti bolove u mišićima i zglobovima, što podsjeća na simptome gripe. Zbog toga, ova bolest se često pogrešno dijagnosticira kao prehlada ili neki oblik virusne infekcije, što dodatno otežava njeno prepoznavanje i liječenje u ranim fazama.
Ova zaraza može zahvatiti ljude svih dobnih skupina, ali postoje određene skupine koje su pod većim rizikom. Osobe koje su oslabljene imunološkim sistemom, starije osobe, djeca te ljudi koji već imaju respiratorne probleme (poput astme ili kronične opstruktivne plućne bolesti) skloniji su ozbiljnijim posljedicama bolesti. Također, osobe koje žive u zajedničkim prostorima, poput domova za starije osobe ili studentskih domova, imaju veću vjerojatnost da će doći u kontakt s izvorima zaraze.
Iako simptomi hodajuće upale pluća mogu biti blagi, dijagnosticiranje ove bolesti može biti izazovno zbog sličnosti s drugim respiratornim infekcijama. Za točnu dijagnozu često je potrebno provesti laboratorijske testove, uključujući krvne pretrage i rendgenski snimak pluća. U nekim slučajevima, liječnik može posumnjati na hodajuću upalu pluća na temelju simptoma i kliničkog pregleda. Liječenje obuhvaća primjenu antibiotika, jer je uzročnik bakterijske prirode. U ranim fazama bolesti, liječenje je obično vrlo uspješno i simptomi se brzo povuku. Međutim, ako se bolest ne prepozna ili ne liječi na vrijeme, može dovesti do ozbiljnijih problema s plućima, pa čak i komplikacija poput upale pluća ili drugih respiratornih infekcija.
