Razmnozavanje ruza nije bas jednostavno,pnekad zna biti i vrlo zahtjevno. Medjutim postoji jedan nacin koji mnogo olaksava ukorenjavanje reznica u vodi.
Ova metoda omogucava direktan uvid u razboj korijena bez potrebe specijalnih uslova.
Korišćenje vode kao privremenog medija ne samo da pojednostavljuje postupak, već pruža optimalnu vlažnost i kontrolu nad uslovima ukorenjavanja, čineći ceo proces pristupačnijim i početnicima i iskusnim baštovanima.

Kada se odlučimo da reznicu ruže pokušamo ukoreniti u vodi, najpre je potrebno prikupiti i pripremiti odgovarajuće alate i materijale. Ova priprema ne zahteva ništa specijalizovano, ali pažljivo sprovođenje svakog koraka može značajno uticati na uspešnost.
Potrebno za početak:
– Reznica ruže dužine između 15 i 20 cm, sa najmanje tri nodusa ili lista.
– Čista, staklena posuda – najbolje tegla ili čaša, bez metalnih delova.
– Sterilizovane i oštre baštenske makaze.
– (Po želji) mali nožić ili brusilica za uklanjanje gornjeg sloja kore.
– Plitka posuda za kasnije presađivanje.
– Kvalitetan supstrat za saksije i eventualno blago tečno đubrivo.
Prvi korak je pravilna selekcija reznice. Birajte zdrav, ali ne previše mlad izdanak – idealan je deo biljke koji je počeo da očvršćava, ali još uvek zadržava nešto elastičnosti. Sijecite ukoso, neposredno ispod jednog nodusa, jer su ti delovi najaktivniji kada je reč o formiranju korena. Sa izabranog izdanka uklanjaju se donji listovi, dok se gornja dva para ostavljaju kako bi se održala fotosinteza, ali sa minimalnim gubitkom vlage. Ko želi, može dodatno oguliti mali deo kore pri dnu – ova tehnika omogućava brže izbijanje korenčića.
Onda sledi priprema posude s vodom. Voda koju koristimo treba da bude sobne temperature, najbolje pročišćena ili odstajala, jer prevelike temperaturne razlike mogu izazvati šok za biljku. Metalne posude treba izbegavati jer mogu negativno uticati na biljno tkivo. Kada se reznica potopi u vodu, važno je da listovi ostanu iznad njene površine – direktan kontakt sa vodom može dovesti do truljenja.
Da bi se održala stabilna vlažnost i stvorili optimalni uslovi, preporučuje se pravljenje mini staklenika. To se može učiniti jednostavno – laganim prekrivanjem teglice providnom kesom ili folijom, pri čemu se vodi računa da plastika ne dodiruje listove. Ovakav “pokrov” stvara mikroklimu koja zadržava vlagu, ali istovremeno omogućava protok vazduha.

Postavljanje posude na pravom mestu takođe ima velikog značaja. Idealna pozicija je ona sa difuznom svetlošću – direktni sunčevi zraci mogu pregrejati vodu i oštetiti reznicu. Svetlost bi trebalo da bude umerena, poput jutarnjeg ili kasnopopodnevnog sunca. Ako je prostor slabije osvetljen, posudu povremeno rotirajte.






