Poznati profesor sa Yale School od Public Health-a, a koji je također i autor jednog od članka u Atlanticu donosi vam jasnu viziju da prestanete sa tuširanjem svaodnevno.Profesor je postao poznat po pisanju i istupima upravo o ovoj temi. Naizgled ova činjenica je čuda i neobična ali profesor je objasnio eksperiment ali i rezultate eksperimenta.
Prema Hamblinu, odluka da prestane tuširati se donijela prije pet godina kao osobni eksperiment. On objašnjava da je ovo iskustvo prvotno izgledalo kao nešto što će biti samo kratkotrajan pokušaj, ali je ubrzo postalo nešto što je osjećao kao normu. U svojoj izjavi za BBC, Hamblin ističe kako se nakon određenog vremena počeo prilagođavati na novu rutinu, u kojoj su se smanjili svakodnevni rituali povezani s higijenom, poput korištenja sapuna i dezodoransa.
Hamblin je također postavio važna pitanja o troškovima povezanim s našom svakodnevnom higijenom – vremenu, novcu i vodi koja se troši na tuširanje. On ističe da ove stavke često uzimamo zdravo za gotovo, zanemarujući mogućnost da bi mogli smanjiti njihovu uporabu bez negativnih posljedica po svoje zdravlje i dobrobit.
U svojoj knjizi iz 2020. godine, “Čistoća: Nova znanost o koži i ljepota prihvaćanja jednostavnosti,” Hamblin istražuje rezultate svog eksperimenta. On priznaje da redovito pranje ruku i zuba ostaje važno, ali predlaže da možda možemo biti manje rigorozni u drugim aspektima osobne higijene. Njegov eksperiment je pokazao da se tijelo može prilagoditi na smanjenje upotrebe sapuna i šampona, a rezultati su uključivali smanjenje masnoće na koži i manji neugodan miris tijela.
Hamblin navodi da je, nakon što je prestao koristiti dezodorans i sapun, primijetio kako se njegova koža i kosa prirodno prilagođavaju. Kosa, koja je prije bila podložna nakupljanju masnoće zbog upotrebe šampona i regeneratora, postupno se vratila u stanje koje je bila prije korištenja tih proizvoda. On objašnjava da se ovaj prijelaz dogodio postepeno – najprije je smanjivao upotrebu sapuna, a zatim i šampona, sve dok na kraju nije potpuno prestao s korištenjem ovih proizvoda.
Ova promjena nije bila odmah bez izazova; Hamblin se prisjeća kako je u početku osjećao neugodan miris i masnoću, ali je s vremenom učestalost tih pojava značajno opala. On vjeruje da je smanjenje upotrebe proizvoda i vode doprinijelo ovoj prilagodbi, smanjujući ovisnost o komercijalnim proizvodima za njegu.
Hamblinova odluka da se odrekne svakodnevnog tuširanja i korištenja sapuna dovela je do zanimljivih zaključaka o ljudskoj higijeni i adaptivnim sposobnostima tijela. Njegov pristup može otvoriti diskusiju o potrebi za promjenom rutine osobne higijene i razmišljanju o utjecaju naših svakodnevnih navika na okoliš i vlastito zdravlje.
