DJETINJSTVO MI JE BILO PAKAO OD ZIVOTA RADI RODITELJA…

Djetinjstvo mi je bilo najgori dio zivota blago receno pakao.

Otac me je non stop tukao i to vise puta na dan a najvise me udarao u glavu,zatim gurao mi ruke u vruc sporet jednom me cak isjekao nozem po tijelu a majka je uvijek govorila ” Otac ti je kakav je takav je”.

I kada sam malo narasla ali nisam bila punoljetna baka me je pripremala za seksualne odnose za koje bi im ljudi placali,kada sam saznala za to pobjegla sam od kuce i nikom se vise nisam javila.

Na ulici sma bila i trazila sam od ljudi barem za jedan obrok,sve dok me nije pronasla policija i htjeli su da me vrate kuci ali sam im rekla da nemam roditelje i smjestili su me u dom za nezbrinutu djecu.

Tu sam bila do svoje osamnaeste godine onda sam se udala za jednog predivnog covjeka koji me voli i pazi kao malo vode na dlanu.

Zivimo prelijepo i tek sam sada vidjela kako zivot moze biti i lijep a sa roditeljima se nikada vise nisam cula.